Riznica kulture

Tragovima prošlosti

Navalie

U vrijeme kada se plovidba odvijala na vjetar, prirodne uvale omogućavale su sigurni boravak, ponekad i više dana ili tjedana, do početka povoljnog vjetra. Upravo zbog svojeg položaja i mogućnosti plovidbe burom u krmu prema Istri luka današnje Novalje dobiva u rimskom vremenu na značaju i postaje jedan od nezaobilaznih pristaništa na jadranskom plovidbenom pravcu što je od istočnog Sredozemlja vodio prema sjevernoj Italiji. Uz luku se formira naselje koje dobiva latinsko ime navalis odnosno navalia što u prijevodu znači pristanište, luka te će iz ovog naziva kasnije Novalja dobiti ime.

Danas znamo da su se tijekom V. i VII. stoljeća u Novalji izgradile tri velike crkve na različitim mjestima u luci. Kako u naselju u ranijim vremenima nije bilo hramova, a nije ni pronađen forum oko kojeg bi se formirala neka jezgra naselja, nameće se zaključak da crkve nisu služile samo stanovnicima Novalje i obližnjih naselja, već su bile i crkve mornara i putnika koji su se zatekli u Novalji čekajući nastavak puta.

Najstariji tragovi života na otoku Pagu sežu u mlađi paleolitik o čemu svjedoče pronađeni artefakti. U vrijeme neolitika organizira se sjedilački način života i tada nastaju prve zajednice, što zaključujemo prema keramici i neolitskoj sjekirici pronađenoj na Vidasovim stanima. U brončano doba ove krajeve naseljavaju ilirska plemena od kojih su Pag naselili Liburni. Oni osnivaju gradinska naselja na povišenim brežuljcima, a poznate gradine na prostoru Novalje jesu Gračišće, poviše Novaljskog polja, Košljun, Veli vrh u Škuncinim stanima, Gradašnica u Vidasovim stanima i dr. Te su gradine bile organizirane zajednice u željezno doba, osobito od IX. do V. st. prije Krista.

O tome nam svjedoče metalni predmeti pronađeni u grobovima uokolo gradina (tumuli) kao što su kopče, ukrasne igle, narukvice i drugi predmeti. Liburni su bili i vješti pomorci, plovili su i trgovali duž Jadranskog mora pa su tako tijekom IV. i III. st. prije Krista dolazili u dodir s grčkim kolonistima. Liburnske gradine bile su rodovske zajednice s visokim stupnjem civilizacije tog razdoblja. Rimska  osvajanja u starom vijeku nisu poštedjela naše krajeve te su tijekom II. i I. stoljeća prije Krista Rimljani učvrstili svoju vlast. Pokoravaju ilirska plemena i osnivaju rimsku provinciju Dalmaciju. Rimska je kultura time utisnula svoj dubok trag u Dalmaciji za više stoljeća, a njezini refleksi obilježili su čitavo prvo tisućljeće. Otok Pag prvi puta se spominje u dijelu rimskog geografa Plinija (sredinom I. st.) pod nazivom Cissa u blizini današnje Caske, a to je naselje bilo glavno naselje otoka u antičko doba. Na mjestu današnje Novalje nalazio se lučki kastrum Navalia kao istaknuta pomorska luka. Život na ovim prostorima odvijao se uz ova naselja o čemu nam svjedoče tragovi i materijalne i duhovne kulture.

Pojavu kršćanstva u provinciji Dalmaciji možemo pratiti od IV. stoljeća, premda se pojedinačni slučajevi javljaju i ranije. Ostatke ranokršćanske arhitekture i umjetnosti susrećemo uglavnom na prostoru Novalje. Najbolje su sačuvani ostaci ranokršćanskih bazilika. Velika trobrodna bazilika na mjestu starog groblja, druga jednobrodna na suprotnoj strani u Gaju i takozvana treća basilika urbana od koje je otkrivena apsida i to ispod današnje Male Crikve.  Promjer apside spada u najveće na prostoru Dalmacije. Pod je bio prekriven mozaikom od kojega se sačuvalo oko 8m² s vegetabilnim i geometrijskim ukrasom. Na prostoru bazilika pronađeni su ostaci crkvenog namještaja, od kojih je najveći dio pohranjen u arheološkoj zbirci Stomorica. Sve to prikazuje da je ranokršćanska Novalja bila značajno središte kršćanstva i poznati hodočasnički centar, a vjerovatno je imala i svog biskupa.

Slabljenjem rimske moći u IV. stoljeću dolazi do upada barbarskih plemena. Carstvo se dijeli na Istočno i Zapadno u kojemu su se našli i naši krajevi. Padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine osniva se prvo država Germana a nešto kasnije Istočni Goti osnivaju svoju državu. Dugotrajnim ratovima Bizant (Istočno Rimsko Carstvo) 535. godine u Dalmaciji ruši vlast Gota. Početkom VII. stoljeća prodiru Avari i slavenska plemena među kojima dolaze i Hrvati.

SREDNJI VIJEK

Proces stapanja starosjedilačkog romanskog stanovništva s doseljenim Hrvatima na Pagu trajao je tijekom VII. i VIII. stoljeća. Prihvaćaju antičke forme gradnje, ali unose i nove elemente. Podižu rustikalne crkvice od kojih ističemo predromaničku crkvicu sv. Martina na punti Luna. Veći broj ulomaka kamenog crkvenog namještaja pronađen je u Novalji i na Caski, a danas se nalazi u arheološkoj zbirci. Svojim stilskim izrazom sva ta arhitektura njeguje kasnoantičku baštinu sve do XI. st. kad ranohrvatska umjetnost ostvaruje svoj stilski izraz.

Tragove romaničke arhitekture možemo pratiti kroz izgradnju zavjetnih crkvica. Tom razdoblju pripada Sv. Juraj iznad Caske. Među ranoromaničke crkvice ubrajamo i Sv. Križ na Trinćelu. Dobro je sačuvana i Stomorica u Gajcu koja se nekoliko puta spominje u srednjovjekovnim dokumentima kao razdjelnica između rapskih i zadarskih posjeda na Pagu. Ova crkvena podjela često je bila i politička i gospodarska u kojima je svaka strana prvenstveno ostvarivala svoje interese.