Podvodna baština
visitnovalja.hr
Brodolom rimskog trgovačkog broda s teretom amfora
Bogata prošlost antičke Novalje sugerira i na dinamičnu sliku pomorstva čije trgove prikrivaju naslage pijeska morskog dna. Osim uvale Caska, čija pučina skriva ostatke antičkog rimskog grada Cisse, početkom novog tisućljeća, nedaleko od trajektnog pristaništa Žigljen u uvali Vlaška Mala pronađeni su ostaci potonulog rimskog trgovačkog broda s teretom amfora iz I. stoljeća prije Krista.
Iako su već stari Grci na Jadran donijeli ostvarenu ideju amfore kao ambalaže za prijevoz vina, ulja i mnogih drugih gospodarstvenih proizvoda, tek u rimsko vrijeme bilježi se njihovo masovno korištenje u sve bolje organiziranoj pomorskoj trgovini širom Sredozemlja. Izrađene od otpornog keramičkog materijala koji tisućljećima odolijeva razornim prirodnim utjecajima, one nam omogućuju otkrivanje i istraživanje ostataka antičkih brodoloma, čime izravno proučavamo pomorstvo i gospodarstvo antičkog doba.
Što se dogodilo brodu i posadi koji je potonuo u uvali Vlaška Mala?
Nažalost o uzroku potonuća broda možemo samo nagađati no svakako treba uzeti u obzir vremenske neprilike i hirovitost Velebitskog kanala. Bura koja doseže olujne i orkanske razmjere nemilosrdno nosi brodove razbijajući ih o stijene paške obale. Još uvijek daleko od zaklonjene uvale Caske ili Stare Novalje, brod se mogao lako razbiti o stjenovitu obalu i nestati u morskoj dubini.
Stručnim uviđajem ustanovljeno je da amfore pripadaju tzv. tipu Lamboglia 2, korištenom poglavito za prijevoz vina, kojim je obilježena proizvodnja amfora od polovice II. do kraja I. st. pr. Kr. Te su amfore bile ponajprije namijenjene jadranskom tržištu, a potom i tržištu istočnog Sredozemlja.
Uz teret amfora pronađene su dvije prečke antičkih drvenih sidara, dubinomjer, ostaci keramičkog posuđa te kameni žrvanj za žitarice koji su pripadali brodskoj kuhinji. Ovi nalazi potvrđuju kako je uistinu riječ o potonulom brodu, a ne o dijelu izgubljenog tereta. Mala količina pronađenih predmeta upućuje na zaključak kako posada broda nije bila brojna, a veličina prečki sugerira kako su sidra pripadala manjem trgovačkom brodu čija dužina nije prelazila 15m.
Do danas nije utvrđeno odakle je i kamo je plovio potonuli brod. Možda je prenosio robu na kopno s gospodarskih imanja na otoku, možda je teret bio namijenjen bogatom Rimljaninu koji je posjedovao ljetnikovac na otoku, a možda je došao prodati teret stanovništvu otoka.
Što god da se dogodilo tog kobnog putovanja u drugoj polovici I. st. pr. Kr. zapečatilo je sudbinu broda koji je na morskom dnu ostao narednih 2000 godina kao svjedok vremena intenzivne pomorske trgovine i gospodarskog razvoja rimske države. Nalazište je otkrio Dražen Peranić, strastveni ronioc i osnivač ronilačkog kluba Amfora iz Stare Novalje.
Vrsta broda: Putničko-teretni parobrod
Brodogradilište: J.L.T hompson&Sons
Godina izgradnje: 1886
Duljina: 96,50m
Širina: 11,30m
Visina trupa: 7,2m
Snaga motora: 2.633 KS
Brzina: 13.55 čv
Brod SS Euterpe dio je flote Austrijskog Lloyda, sagrađen 1886. u britanskom brodogradilištu. (Ime nosi prema grčkoj muzi glazbe i lirike).
Svojim je plovidbama održavao prometnu vezu s Levantom uz povremena krstarenja Sredozemljem sve do 1915. godine kada se početkom Prvog svjetskog rata sklanja s drugim trgovačkim brodovima u Prokljansko jezero kod Šibenika. Kako se rat dalje razbuktavao neke je od većih brodova početkom 1916. godine unajmila vojska za prijevoz na Albansku bojišnicu, dok su manji služili za opskrbu vojnih postrojbi prema Italiji ili za lov na podmornice.
Godine 1918. Euterpe je unajmljen od strane Zapovjedništva ratnog pomorskog transporta iz Rijeke, a 25. srpnja 1918. kreće na svoj novi zadatak- brzi transport između Rijeke i Boke Kotorske. Dana 11. kolovoza 1918. oko 19 sati i 45 minuta Euterpe se nalazio oko milju i pol od obale u razini mjesta Lun kada je uslijedio napad talijanske podmornice F7 koja je ispalila tri torpeda od kojih su je dva pogodila, a jedan eksplodirao u srednjem dijelu trupa. Brod je potonuo preko desnog boka. Pomoćne brodice nisu mogle biti spuštene u more. Splavi za spašavanje postavljene na palubi isplivale su poslije potonuća te omogućile preživljavanje dijela brodolomaca.
U pomoć potopljenom brodu su došli razarač magnet i ribarske brodice iz Novalje. Spašeno je preko 450 ljudi dok je 600 vojnika i 15 članova posade utopljeno. Potonuće broda Euterpe predstavlja jednu od najvećih tragedija na Jadranu.
Jedno od zanimljivosti koje od davnina privlači pozornost je podmorje Caske puno razne arheološke građe. Najznačajnija nalazišta s morskog dna do sada je gotovo u cijelosti očuvano drveno sidro i brodica izrađena starom mediteranskom tehnikom šivanja. Mnogobrojna nalazišta uz obalu i u moru potaknula su legendu o potonuću grada koje se često povezivalo s potresom koji je zadesio Sredozemlje u IV. stojeću. Međutim, potvrda takvih događaja još uvijek nije pronađena, stoga se „potonuće“ grada u narodnoj predaji pripisuje Božjem gnjevu.
Otkriće olupine „EUTERPE“
U veljači 1999. godine otkrivena je olupina broda Euterpe koja danas leži na dubini od 85 metara 3 Nm sjeverno od Novalje, vrh jarbola je na dubini od 69 metara, dok je kobilica utonula u mulj. Krma joj je uništena, nema traga krmenoj palubi dok je ostatak relativno dobro očuvan. Krmeni jarbol se nalazi na svom mjestu dok pramčani je pao preko boka. Velika oštećenja primijećena su i u srednjem dijelu trupa, gdje je eksplodirao torpedo.
Veliki doprinos u otkrivanju broda dali su ronioci predvođeni Vedranom Dorušićem, vlasnikom ronilačkog centra „Fokaˮ iz Šimuna. Neposredno prije komemoracije za stradale putnike broda “Euterpe”, upriličene na brodu “Festini” 2018. godine kada se obilježavalo 100 godina od stradavanja, na dubinu od 80 metara zaronili su Dražen Gorički, Leo Lušić i Vladan Strigo i u izvrsnim vremenskim uvjetima obavili podvodno snimanje broda Euterpe, položivši jedan vijenac u spomen i čast stradalih u samu utrobu broda.
